~simply myself~

Kako se samo covjek cudno osjeti kada posle toliko vremena, problema i briga prevaljenih preko glave nadje na ovom svom parčiću neba.
Sjedim u nekom klubu, okruzena gomilom djece koja vicu i citam vase komentare, vase nove postove i suze mi zamaglise vid. Zaista, i ja sam nekad bila dio ovog svijeta. I mene su nekada ljudi citali i ocekivali moje nove rijeci, nagadjali o cemu cu da pisem.
Ja sam nekada ovdje imala prijatelje do kojh mi je jako bilo stalo!
Izdvojila bi ove ljude sa strane sa acentom na one zene koje su bile uz mene kad mi je bilo najteze, znam da ce se prepoznati u ovome. Stalo mi je i danas, i zbog toga razmisljam da uvedem net i da probam ponovo. Za par mjeseci cu biti u mogucnosti da se vratim
Ne znam imam li kome..

OSTAĆETE U SRCU JEDNE SIMPLYCE







Prije nekih četiri-pet mjeseci sam u meni otkrila jednu posebnu osobu. Nazvala sam je simplyca.
Simplyca je bila ona spona koja je mene danas vezala za djetinjstvo.
Ovde, među vama, bila je svoja bila je simply.

Period u kom sam nosila ovo ime je završen.
Simplyca je sada prošlost.
Jutros se u njenom krevetu probudila neka nova žena, neka potpuno drugačija. Jutros se nešto prelomilo i ništa više nije jednostavno.
Nije nebo plavo kao što se čini iza ovih redaka,. Nisu svi uzdasi bol, ni svaki osmjeh sreća.

Jedan san je bio dovoljan da od mene napravi simplycu, a njegovo ostvarenje da je uništi.


Srećna sam što sam bila jedna zvijezda na ovom sjajnom nebu, ovo vrijeme koje sam provela čitajući vaše muke, sreće, šale, boli...i svoje djelila sa vama sačuvaću negdje duboko u sebi, negdje blizu srca-ondje gdje sam sačuvala uspomenu na simplycu.

Za pocetak, dok mi traje ova nestašica rijeci pokušacu vam ovom kratkom pjesmom Miša Marica docarati moje sadašnje stanje.



ZASJEDA

April.
U nocnom parku sa ludim vjetrom
grle se breze.
Sprema mi proljece slatku varku
u zasjedi iza cvjetne lepeze.
Bojim se proljeca,
na ljubav podsjeca.

Ko ne skonta poentu, nek' se javi na mail;)

Dragi moji,
Simplyca se zaposlila. Prošlo je tačno osam dana od mog prvog radnog dana. Posao mi je sve samo nije naporan ,ali ja se osjećam kao da kopam :(
Majku mu, kako sam i ja čudna osoba. Evo pomalo se dovodim u normalu, vraćam se na staro. Opet imam sve ono što nisam imala ali sada nemam vremena.
Obećavam da ću od ujutru biti redovnija i malo odgovornija prema ovom svom parčetu weba i prema vama, dragim ljudima!:)
Sve vas puno volim!